godine, Davor Velnić je odlučio objaviti svoje rukopise, ali prvi naslov Otoci i sjećanja (1998.) nije se odnosio na svježe razdoblje provedeno u Kini i putovanja po Dalekom istoku. Samo ponekad i tek ponešto, njegovo pisanje slijedi hrvatsku književnu tradiciju, ostatak su europski (svjetski) autori i vlastita licenca. Tek povratkom iz Kine 1992. Velnićevi tekstovi, jednako književna fikcija ili diskurzivna proza, hrabro zahvaćaju neistražene prostore opće prihvaćenih predrasuda svjedoče nagost svijeta i narcisoidnost preambicioznih, onih bez pokrića, i bijedu razmetljiva intelektualizma te čvrsto savezništvo samodopadnosti i ustrašenosti. Postalo mu je jasno da je okružen gomilom i okorjelim oklijevalima, samo mnoštvom šaputavih čestitara i tek ponekim glasom ustrašena ohrabrenja. Već u svojim prvim tekstovima Velnić je naslutio slabost razvikanog i pozlaćenog, tužno sjajilo predrasuda i njegove sljedbe.
Nepokorena narav i nepomirljiva misao zagledani u ovaj kotao prkosa, laskanja i preklinjanja, u mutne prizore ljudske slabosti, na vrijeme su ga odmakli od pomodnosti književnih trendova te stavili u nezahvalnu, ali dragocijenu poziciju nesvakidašnjeg pripovjedača, romanopisca, esejista, osporavatelja svakako i pomalo ratobornog usamljenika. Putovao je po Europi i Aziji, boravio u Londonu, Milanu i živio na Dalekom istoku, Kini i Hong Kongu, a sve kako bi na licu mjesta vidio i opipao što svijet doista nudi. Odgojen na vlastitom iskustvu i nabit intezivnim sjećanjem, Davor Velnić se teško mirio sa svijetom i njegovom ponudom.
0 kommentar(er)
